Vesti iz fudbala

Valok je Zvezdinu mrežu punio nemilice, a u njenom dresu je u Brazilu upoznao rođenog brata

komentari (0)

Autor: TV Arena sport

30.09.2024 14:07
Marko Valok postiže gol Crvenoj zvezdi Crno-bela nostalgija
Marko Valok postiže gol Crvenoj zvezdi

Marko Valok je sa 24 gola ispisao istoriju "večitih derbija". Nikada nijedan fudbaler Partizana ili Crvene zvezde, pre ili kasnije, nije uspeo da mrežu najvećeg rivala zatrese toliko puta koliko legendarni Surčinac ili kako je za sebe najviše voleo da kaže - Zemunac.

Poslednjeg dana septembra, u 97. godini napustio nas je golgeter koji je u jugoslovenskom fudbalu, a pre svega u Partizanu ostavio trag sa sva vremena.

Iako je bio nemilosrdan prema Zvezdi, u dresu najvećeg rivala doživeo je i neke nezaboravne životne trenutke. Nije greška! Jednostavno, nekada nije bilo ni potrebno da se posebno apostrofira da su najbolji igrači Partizana ili Crvene zvezde umeli preko zime da obuku "komšijske dresove" i da u njima igraju po raznoraznim južnoameričkim turnejama. Niko im na tome nikada nije zamerao, jer je bilo potpuno normalno da se na taj način po svetu predstavlja najbolje od jugoslovenskog fudbala.

Pored fudbalske i vojna karijera

Kao i većina beogradske omladine i Valok je kao srednjoškolac završio na Sremskom frontu. Imao je tek 17 godina kada se našao u partizanskoj uniformi, a zbog ratnih zasluga je odlikovan i dobio je čin oficira.

"Prvu pušku sam dobio tako što sam jednog ranjenog partizana stavio na leđa i odneo u bolnicu. On mi je tada, u znak zahvalnosti, dao svoju pušku kako bih mogao da se borim. Posle rata sam nastavio školovanje na Vojnoj akademiji i paralelno s fudbalskom gradio i oficirsku karijeru".

Tako je na jednoj turneji u Brazilu Marko upoznao brata Josipa. Znao je da negde u Sao Paolu ima rođenog brata, koji je ostao da živi daleko od Beograda kada je zajedno sa roditeljima početkom dvadesetih godina prošlog veka potražio bolji život "preko bare". Otac i majka nisu dugo izdržali bez Zemuna, pričao je kasnije Marko, i brzo su odlučili da se vrate. Sudbina je Josipa, ipak, spojila sa Južnom Amerikom doveka, a za sve je bila kriva jedna Brazilka.

Porodica je dugo održavala kontakt pismima, ali su ona početkom tridesetih godina prestala da stižu.

"Majka mi je stalno pričala o najstarijem bratu. Nisam ni bio rođen kada su oni otišli u Brazil", ispričao je svojevremeno Valok izuzetno zanimljivu priču za "Danas".

Kada je 1954. godine stigao poziv od Crvene zvezde da s njom krene na turneju po Brazilu, Marko je video i šansu da pokuša da nađe Josipa. Potraga, međutim, nije bila uspešna.

MN Press

Marko Valok i Dragoslav Šekularac pored spomenika Rajku Mitiću

 

"Pronašao sam staru porodičnu kuću, ali ne i njega. Na kraju je on mene našao. Video je u novinama da igraju Korintijans i Crvena zvezda, a da u jugoslovenskom klubu igra neki Valok, pa je odlučio da proveri da li smo familija. Pružili smo jedan drugom ruku kao potpuni stranci, ali smo se ubrzo i zagrlili kad smo shvatili da smo braća. Pričao mi je kakav mu je bio život tamo, obećavao da će se vratiti u Jugoslaviju, samo da pozavršava neke poslove, ali na kraju je ipak tamo ostao do smrti", govorio je Marko Valok.

Sa igračima Zvezde imao je izuzetne odnose, a najbolje sa Rajkom Mitićem, o kojem je uvek govorio sve najbolje.

"Sa svima sam imao dobre odnose u Crvenoj zvezdi, to su bili moji prijatelji, isto kao i saigrači iz Partizana. Najviše pamtim kapitena Rajka Mitića. On, Bobek i ja smo se redovno družili, mada bilo je tu, naravno, i drugih igrača. Rajko je privatno bio jako dobar čovek. Bio je primer za sve ostale. Tada se kapitenska traka nije davala samo za zasluge na terenu, već i za ponašanje van njega, a Rajko je bio pravi gospodin".

Prijateljske odnose sa Crvenom zvezdom negovao je do poslednjih dana života, a sve je počelo u vreme igračkih dana. I te kako je umeo da uputi kritiku svakom navijači Partizana koji bi se nesportski poneo prema velikom rivalu.

"Idu navijači preko Terazija i na putu ka stadionu prolaze ispod mog balkona u Balkanskoj ulici. Sve vreme pevaju: 'Bobek dribla volove, Valok daje golove.' Ja onda izađem na prozor i viknem na njih: 'Ne smete tako da pričate, sram vas bilo. Zvezdaši su naši prijatelji i kolege. Nemoj da sam vas čuo ponovo.' Da bih bio siguran da neće dalje to da pevaju ja se odmah sjurim dole i zajedno sa njima idem do stadiona. Drago mi je što me Zvezda uvek zove na sve proslave i verujem da me veoma uvažavaju. Zvali su me kada su stadionu davali ime 'Rajko Mitić', zvali su me i kada je Šekularcu podizan spomenik. Potrebno je da Partizan i Crvena zvezda poštuju i neguju svoju tradiciji i prošlost, kao i aktuelne odnose, to ih i čini velikim klubovima. To su dve strane iste sjajne sportske medalje, ja to tako vidim", ispričao je Marko Valok pre četiri godine za list "Danas".

Komemoracija povodom smrti Marka Valoka održaće se u četvrtak u 11 časova u prostorijama Fudbalskog kluba Partizan, a sahrana u 15 časova na Zemunskom groblju, saopštio je danas Partizan.